Ponedeljak, dvadeset i četvrti mart
Još jedno jutro sa brzim startom. Sedmica – poziv za posao. Osmica – šah mat situacija. Desetka – pomoć kolege.. a planovi od predhodne večeri ostaju usamljeni na papiru usled nagle promene radnog režima iz „stand by“ u „full power“.
Prestao sam da računam sa laganim jutrima. Mirne slike tihe planine i klokotanja potoka mogu biti definisane kao hiper-urbana vrsta meditacije, zato što se dešava u pokretu, od prvog pogleda u ogledalo do parkiranja kola na poslovnom parkingu. Tada prestaju nežna treperenja iluzija i hladan čelični ključ, masna plastična drška šrafcigera i agresivna buka mašine okupiraju moju svest. Cvrkut, žuborenje i talasanje grana na vetru biće ponovo emitovani oko osamnaest časova, na kraju radne smene. Hvala na pažnji i doviđenja.
7 коментара до сада
Оставите одговор
Nema na čenu, čitamo se ponovo u isto vreme!
Vazno da se treperenja vracaju…Nastavi da pises, jer divno pises, pozdrav
Hvala puno… mnogo mi znači
Atmosfericno pisanje, ili pisanje atmosfere, tj. impresionizam.
Dopada mi se, tematski fokus na jutra, i metod. Jako je vazno ne zuriti, u pisanju i zivotu.
Hvala Ivana na komentaru. Nisam do sada cesto pomisljao da klasifikujem svoja pisanja. Drago mi je da kapiras pravu svrhu ovog bloga. Autenticnije pisanje bi mi, nadam se, donelo vise klikova od brutalnog svakodnevnog postovanja, gde ne bi bilo toliko mene unutra..
Kada bi jutro bilo preko celog dana.. Bio bi to jedan SAVRSEN DAN…
Da Morena, ali ne ovakvo jutro
Ovo je prilicno agresivan pocetak dana…